Manastir Đurđevi stupovi nalazi se na vrhu uzvišenja odakle se pruža panoramski pogled na Novi Pazar. Sagrađen je krajem XII veka kao zadužbina velikog župana Stefana Nemanje, po predanju u znak zahvalnosti Svetom Đorđu za izbavljenje iz pećine u koju su ga zatočila braća. Manastirska crkva je jednobrodna građevina sa kupolom i karakterističnim kulama – stupovima, po kojima je i dobila ime. Ona zauzima posebno mesto kao zdanje kojim započinje raška stilska grupa spomenika, bazirana na sintezi vizantijske arhitekture na Istoku i romanske arhitekture na Zapadu. O značaju manastira svedoči podatak da su u njemu počivale mošti kralja Dragutina, drugog ktitora, koji je proširio crkvu i dao da se živopiše priprata. Freske su najvećim delom oštećene, a nakon Drugog svetskog rata jedan njihov deo je prenet u Narodni muzej u Beogradu. Manastir je teško postradao za vreme austrijsko-turskih ratova krajem XVII veka i u ratovima XX veka. Spomenik je 1979. godine upisan u Listu Svetske baštine kao deo celine Stari Ras sa Sopoćanima.