Manastir Đurđevi stupovi nalazi se na vrhu uzvišenja odakle se pruža panoramski pogled na Novi Pazar.
Sagrađen je krajem XII veka kao zadužbina velikog župana Stefana Nemanje, po predanju u znak zahvalnosti
Svetom Đorđu za izbavljenje iz pećine u koju su ga zatočila braća. Manastirska crkva je jednobrodna
građevina sa kupolom i karakterističnim kulama – stupovima, po kojima je i dobila ime. Ona zauzima posebno
mesto kao zdanje kojim započinje raška stilska grupa spomenika, bazirana na sintezi vizantijske arhitekture
na Istoku i romanske arhitekture na Zapadu. O značaju manastira svedoči podatak da su u njemu počivale mošti
kralja Dragutina, drugog ktitora, koji je proširio crkvu i dao da se živopiše priprata. Freske su najvećim
delom oštećene, a nakon Drugog svetskog rata jedan njihov deo je prenet u Narodni muzej u Beogradu. Manastir
je teško postradao za vreme austrijsko-turskih ratova krajem XVII veka i u ratovima XX veka. Spomenik je
1979. godine upisan u Listu Svetske baštine kao deo celine Stari Ras sa Sopoćanima.